|
Na prošlogodišnjem Salonu arhitekture zapocet je rad na projektu My Identity, ciji su prvi rezulati predstavljeni ove godine u okviru 29. Salona arhitekture. Projekat je koncipiran kao potraga za vrednostima , na našoj nezvanicnoj arhitektonskoj sceni, ako tako možemo nazvati realnost koju cini prevashodno stambena gradnja, kako u Beogradu, tako i u unutrašnjosti, koja je najcešce bezplanski i bespravno izvedena. U formi video rada prikazane su najinteresantnije gradevine koje su poslužile kao ilustracija i dokumentacija za analizu kulture arhitekture u Srbiji. Autor projekta, Slobodan Danko Selinkic, je uz pomoc studenata i Ljiljane Miletic Abramovic, kao predstavnice Muzeja primenjenih umetnosti, pokušao da odgonetne pitanja odnosa mesta i arhitekture, odnosa arhitekture i prirode i pitanje uzroka i posledica društva na arhitekturu. Uprilicen je i okrugli sto sa velikim brojem gostiju razlicitih struka koji su, svako sa svog aspekta, pružili analizirali postojecu situaciju i davali razne predloge za njeno prevazilaženje. Medu gostima su se našli Aleksandar Kadijevic, Alesandra Bertini Malgraini, Borka Božovic, Ksenija Petovar, Milena Dragicevic Šešic, Ružica Bogdanovic, Snežana Ristic, Mija David i drugi.
Neki od zakljucaka i konstatacija proizašlih iz razgovora mogli bi biti sledeci: kreatori ukusa su isti, i za estradu i za arhitekturu. I pored razlike u klasama i podele društva po razliciti osnovama, arhitektura svakodnevice je novokomponovana, nastala kao hibrid slobodnih tumacenja tradicije i nedostatka znanja, odnosno adekvatnih uzora. Pokrenuto je pitanje odnosa narucioca/investitora i arhitekte. Ko od njih diktira dizajn i ko se kome prilagodava? Postoji li moral i odgovornost medu strucnjacima i kakva je zakonska regulativa, tj. stepen njenog sprovodenja i poštovanja poželjnih normi i propisanih normativa. Kakva je uloga strukovnih udruženja? Kvalitet života u gradu i samog grada uopšte možemo posmatrati i sa aspekta osnovnih ljuskih prava. Arhitektonsko delo nema samo upotrebnu funkciju, ono je i znak - može da komunicira, može imati ideološko znacenje, može biti nosilac razlicitih poruka,... Naravno, tek sagledavanje celokupnog konteksta daje pravu sliku. Kakva je uloga medija, tehnologije...... Danas mera arhitekture više nije covek, vec Megabajt ili pixel. Pogled sa strane, Beograd viden ocima Alesandre Bertini Malgrani pruža sliku haosa. Pokušavajuci da nade elemente koji se ponavljaju, neko pravilo, zakon, ona konstatuje da je sve razlicito, nepovezano i da naš identitet leži upravo u tome.
Izvodi se zakljucak da treba poraditi na edukovanju investitora, strucnjaka i donosilaca odluka, napopularizaciji struke. Identitet ne postoji bez realicije sa okolinom, on se gradi, osvaja, on nije dat sam po sebi. Pravi uzori leže u istoriji arhitekture, u lokalnoj sredini, u dokazanom kvalitetu. Izgraditi svest o tome gde smo i šta imamo i ŠTA DALJE.... |
|